Ko se boji klijenta još, ili, car je go?!

“Naš posao je prepun idiota koji pokušavaju oduševiti koristeći se pretencioznim izrazima.” – David Ogilvy

Al’ što ja volim iskrenu, direktnu i otvorenu komunikaciju, pa to je čudo neviđeno! Imam neki osjećaj, da je David Ogilvy živ kako bi se skroz lako sporazumjeli. Ako slučajno ima neko da ne zna, Ogilvy je bio tata mata za marketing. Legenda nad legendama, Tito i partija. Kod nas još nisam srela nikog ko bi mu bio sličan. A baš kontam da mi je jedan taki da nam u brk skreše sve šta jest i sve šta nije. Jer meni nije naročito do tog da vičem da je car go, ali da budem iskrena, ne mogu više ni da šutim. Što bi rekao moj drug Nihad: „nisam ja ničija kutija“.

Nažalost, vidjela sam puno careva golaća za ovih mojih 100 i kusur godina u poslu. Ali, da ne nabrajam sad sve, biće vremena. Nego, ima tu jedna dominantna muka koju mi je sve teže i teže gledati. A to vam je, dragi moji, strah od klijenta…

Strah od klijenta je car koji je go. Kako znam? Pa, u korist uštede vremena, reći ću vam samo toliko da mi je bila dovoljna jedna jedina saradnja u kojoj sam dozvolila da ekstremno velik i nerealan strah dominira tim odnosom. A taj jedan i jedini put rezultirao je proizvodom koji je urađen identično kako je klijent naredio, ali nije plasiran jer nije valjao pet para. S moje strane, rezultat je bio najsličniji onom što zovemo umjeren do teški nervni slom, nakon kojeg je uslijedilo obećanje mene meni „da se više nikad nećemo tako igrati“.

„Ako ne kažemo DA punog srca i autentično, počet ćemo govoriti DA ogorčeno, a to će nas dovesti do mnogo većih problema nego što bismo ih imali da smo u startu rekli NE.“  – Nat Lue

Na koljenima preklinjem kolege da detektuju ovaj strah u svojim aktivnostima. On se krije u pretencioznim mailovima koje pišemo klijentima, a nađiđamo ih sa KPI, CTA, ROI, ToR i drugim „pametnim“ vokabularom. To nije znanje, to vam je skraćenica za dijagnozu. Krije se i u jezivim mailovima upućenim kolegama sa prijetećom kaznom u CC. To nije autoritet, to je vladavina straha. On vam se krije i u šljaštećim .ppt prezentacijama koje vrište „bojimo se da ćete vidjeti ono šta je ispod površine“. A da ne pričam o tom koliko se krije u suzama i u brojnim neopravdano neprospavanim noćima. To nije profesionalizam, to je nervni slom u najavi. Iliti burnout, poznata i česta agencijska boljka.

Moliću vas često na ovom blogu da odnose u marketing industriji posmatrate kao i odnose među „običnim ljudima“. Kome je strah donio dobar rezultat? Ko želi živjeti i raditi pod strahom? Zar je stvarno ono što je ispod površine strašnije od lažnog sjaja? Jer, na kraju balade, ispod svake površine, ispod svakog klijenta, a bogami i svakog account managera je čovjek. A čovjek koji se ne boji da bude autentičan, da ne krije svoje salo, dvije-tri sijede, karijes na dvici, podočnjake i poderane čarape, kao i onaj koji opsuje jer realno nije bilo boljeg izraza, ili stavi srce na kraju maila jer se tako osjeća, e to je meni legenda nad legendama, Tito i partija, car svih careva. S takvima se uvijek volim igrati. Te i takve na putu prema uspjehu ne sputava nikakvo nađiđano i preteško „carsko“ ruho. I s tim i takvim svaki posao prođe kao s pjesmom…

 

Ko se boji vuka još? Tri za groš, tri za groš! Vuka se ne bojim ja, tra la la la la…

♥

Feri

/by

KAKO SAM, KAO PR, SAMA SEBI PRODALA PROIZVOD

Moj put u PR vode počeo je jednom nadobudnom i nadasve samouvjerenom prijetnjom. Dolazim da promijenim način na koji brendovi komuniciraju s javnostima i sa sobom donosim novu eru PR-a.

#štaimanismoteprepoznali 🙂

S ove tačke gledišta, beskrajno cijenim kako su na to reagovali moji sagovornici –  mnogi od njih vrlo, vrlo, važni sudionici bh. medijske scene. Uz suzdržani blagi osmijeh, poštedjeli su me brutalne stvarnosti s kojom su se u narednom periodu suočile moje namjere i moja prijetnja. Ali to je druga priča.

Jedan od prvih brendova sa kojima sam počela sarađivati bio je iz kategorije „ljepota i zdravlje“. Dovoljno dobar uslov da ostvarim svoje namjere, jer vjerujem da PR može biti dobar ukoliko se onaj koji na njemu radi može poistovjetiti sa njegovom filozofijom. Shvatiti proces nastanka, prepoznati autentičnu priču, uvidjeti stvarnu korist koju brend donosi svojim korisnicima, sve to i mnogo više, sastavni su dijelovi dobrog PR-a. Ako mene pitate. Tako je presjek moje startne pozicije bio ovakav: ne koristim kozmetiku, ali sam žena i mogu da shvatim drugu ženu – onu koja je kreirala proizvod sa željom da uljepša živote drugih žena, ali i onu kojoj je potrebno rješenje određenog problema. Ono što je svakako moralo uslijediti je testiranje proizvoda, kako bih se i sama uvjerila u njegovu vrijednost, jer pored svega drugog, vjerujem da dobra PR priča ne može biti temeljena na lažima. Ako ćemo pričati dugoročno.

Međutim, vremena za testiranje nije bilo jer je novi val kampanje bio pred vratima, pa sam tako morala da pronađem motivaciju, inspiraciju i uvjerenje u zadatim okolnostima (koje, btw, nisu bile loše). Brend su mi predstavili članovi tima, a ja sam imala izbor da li da u tu priču vjerujem, ili ne. Činjenica – mnogo je dobro ako brend ima autentičnu priču i poziciju. Ako je na prvi pogled nema, onda je vrlo važno da se ona čim prije definiše. Moram dodati da u ovom trenutku nisam mogla podijeliti oduševljenje, jer sam nekad ranije na jednom TV kanalu već čula autentičnu i dirljivu priču na istu temu, pa sam pomislila da će biti veliki izazov ovu novu učiniti originalnom, kad postoji neko ko je to prije uradio. Da, vjerujem da će PR biti daleko bolji ukoliko ne ponavljamo  i ne kopiramo druge. Ispostavilo se kasnije da je priča koju sam čula na TV zapravo bila priča brenda na kojem i radim. Win!

Tako je uskoro počela kampanja, a sa njom i moje istraživanje na teme kozmetika, ljepota, koža i sve drugo što se tih tema dotiče i izdaleka. I iako mi se činilo da sam sve bliže i dublje doticala srž, uskoro sam shvatila da sam od tih tema najudaljenija upravo ja. Privatna ja. Jer, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja spašavanja moje kože, prestala sam da se trudim, pa sam tako došla do toga da ne kupujem kozmetiku za njegu kože, ne volim svoju kožu, niti imam naročito pohvalan odnos prema svom zdravlju i ljepoti. To sam jednostavno prekrižila i bez imalo gorčine ostavila u folder „nema tome pomoći“.

Tako bi to sve i ostalo da se situacija nije razvila u splet okolnosti nakon kojih sam na koži vrata dobila nepodnošljivu iritaciju, koja je vapila za hitnim „daj šta daš, ali ne mogu više da trpim“ rješenjem. U tom trenutku, na moju sreću, u blizini sam imala samo jedan mali testni uzorak proizvoda o kojem sam trebala pisati. Već sljedeće jutro, moja iritacija je prestala, a trag na koži bio je duplo manji. Nakon pet dana korištenja, moj problem je potpuno nestao, a ja sam se još jednom uvjerila da je istina najbolji sastojak dobrog PR-a. Koliko god vam ovo zvučalo kao kliše.

Činjenica – svaki rad na unapređenju brenda, poslovanja i sebe, naizgled teče sporo. Za kontinuiran rast, potrebno je malo samopouzdanja, malo ulaganja, malo edukacije, malo discipline i mnogo neodustajanja. Tako se u nastavku desilo i to da je sa kampanjom i opsežnim istraživanjem kozmetičke industrije počela i moja emotivno-tjelesna transformacija koja još uvijek traje. Sve zajedno ide nevjerovatno lijepom putanjom. Sve se više radujem kad vidim brend na policama trgovina, ali i kad vidim svoj odraz u ogledalu. Za zdravu i lijepu kožu, dovoljno je da se izdvoji malo vremena koje će biti posvećeno samo njoj. Potrebno je, naravno, znati i šta joj se smije, a šta ne smije raditi. Isto kao i za dobar PR, posvećenost brendu i edukacija unutar interesne sfere uvijek će rezultirati zadovoljstvima na koja nismo ni računali na samom početku.

Neki dan sam otišla u kupovinu i kući donijela naramak preparata za njegu kože. Tako sam pretvorila najtvrdokornijeg, nepovjerljivog, ne-kupca kozmetike u najsretniju mušteriju na svijetu. Nekad sam bila čvrsto uvjerena da meni niko nikad i ništa ne može prodati. Čini mi se sad da sam samu sebe, samoj sebi, figurativno rečeno, „kupila“.  Pa mi se baš zato čini i to da dobar PR (a samim tim i marketing kao njegova vrhovna domena) zapravo uopšte ne bi trebao prodavati, nego kupovati.

 

/by

Šta fali ženama Liderima?

She.marketing nisam zamislila kao platformu na kojoj su suverene vladarice žene i niko drugi nema pravo glasa. Pa kad mi kažu ‘hej, ova ti je ženska super za to tvoje’, velim da nije to ‘takav’ blog, ovo je samo sve i svašta o marketingu iz mog ugla, koji je, igrom slučaja, ženski. Međutim, ne bi bilo fer ni da gušim pitanja koja me kopkaju, samo zato da nekom ne bi bilo tu mač ženske politike. I sad kad sam izbacila blokadu iz sebe, možemo preći na temu.

Ima već sigurno preko nekoliko mjernih jedinica vremena kako posjećujem jedno zanimljivo okupljanje, kodnog naziva Leaders Tribe. Voljela bih to sačuvati kao najveću tajnu ikad, iz najsebičnijih mogućih razloga. Da ne dođu druga djeca i ne pokvare mi nešto toliko lijepo, nešto toliko snažno lijepo, da mi je zbog tog milija i ova država, i njeni ljudi, i njene žene i njeni lideri (ne mislim na one lidere). Nije to da ja mislim da su druga djeca zločesta, nego se jednostavno često tako dogodilo, kad god mi je nešto bilo lijepo, pojavio bi se neko da to ‘razbatali’.

Ipak možda nisam toliko sebična, pa ću vam reći kako je Leaders Tribe nezavisna zajednica entuzijasta koji gore za širenje dobre prakse liderstva u našoj zemlji. Ideju je pokrenula sjajna mlada žena, Vernisa Rejhan, po uzoru na slične prakse u Švedskoj, odakle se vratila da bi radila u BiH. Ha! Zamislite to. Mi bismo u Švedsku, a Vernisa došla u Bosnu.

Ukratko, Vernisa organizuje okupljanje, najavi svaki put 4 govornika, temu, a mi se ostali okupimo i svjedočimo pozitivnim pričama, primjerima, ljudima, liderima. Svjedočimo, dijelimo, mislimo na glas, podržavamo, pitamo, učimo… Nema mi dražeg mjesta od onog gdje piše ‘otvoreni smo za sva pitanja’. 🙂

I… tako, jednog hladnog zimskog dana, ne tako davno, najavi nam Vernisa novo okupljanje i novu temu. Tema: Neki lideri su rođeni kao žene, a govornice 4, riječima stvarno neopisivo izvanredne, mlade liderice. Ajla Fijuljanin, Iva Đikić, Tajana Vučić i Anna Bäcklin.

Neki lideri su rođeni kao žene

Pa, šta im to fali, pa sam zbog tog ovaj tekst tako nazvala?

Možda je bolje da odmah kažem kako zapravo mislim da imaju nešto viška, ali do tog ćemo doći na kraju ove balade.

Na ovo promišljanje natjerala me tema posljednjeg Leaders Tribe okupljanja i one 4, velike kao planina, male žene. Po čemu se one razlikuju od lidera koji su rođeni kao muškarci? Danas, rekla bih ne po mnogo čemu. Upečatljivo, po audio-vizuelnim efektima i malo (ne u pravilu) po nježnim manirima i javnom i transparentnom emitovanju emotivnog stanja. I to je to. Kraj priče. I bio bi kraj priče da je ovo film u režiji braće Cohen. Ali, nije. Ovo je priča kojoj se kraj ne nazire, pa ću sad biti krajnje iskrena. Na ovu priču potakao me i jedan sićušni incident koji mi je samo odmotao film, zapravo seriju incidenata koji ujedno nude odgovor na pitanje onog viška s kojim malo koja žena nije muku mučila. I možda se tačno u tom nemjerljivom višku krije i najveća razlika između muškog i ženskog lidera.

Ima period života kad se samo uživa i sve je kako treba. A onda se odjednom, nepozvan, javi neki glas koji počne govoriti kako ne treba. U 95% slučajeva, to je ženski glas i smjela bih ruku u vatru staviti da ga čuju samo žene.

Šta je došla ovdje da nam maše tom dugom, plavom kosom?! Misli da je pametnija od nas, sa tim svojim diplomama i savršenim engleskim?! Šta umišlja, vidi je, šta se pravi, gdje će takva, šta će reći, zar stvarno misli… i tako dalje, po istom principu, uz male nijanse. Bio to glas majke (da, i rođene majke), prijateljice, neprijateljice, ili svoj unutrašnji, žene postanu primorane da ga slušaju. I bez obzira na to da li će ih baš taj glas voditi dalje kroz životne puteve, uticati na njihove životne odluke, ili ne, činjenica je da ne postoji trenutak u životu žene u kojem je ona uskraćena za priliku da čuje taj glas. I šta god uradila; ljubila – ratovala, imala – nemala, učila – propadala, pobjeđivala – gubila… tom glasu neće nikad biti dovoljno dobra.

I šta onda žena radi? Žena sluša muziku koja kaže ...najbolja si kakva jesi ne dozvoli da te iko kvari…, čita knjige u kojima piše da je ona ok i da si ti ok, izbjegava negativnu energiju i mic po mic dođe do trenutka kad se usudi stati pod reflektor i ispričati svoju priču, misleći, ovaj put je sve toliko lijepo da nema šanse da … … dođe neko i sve pokvari. Ali, dođe. Onaj glas.

Danas želim da nas uvjerim da je taj glas višak. Potpuno nepotreban balast koji čini veliku razliku između razvojnog puta muškarca i žene lidera. I ne znam kako ga zaustaviti, a bilo bi tako lijepo da stane. U kući, u školi, na ulici, na poslu, u prodavnici, u rađaoni, na bini, u publici… Evo, možda i ne mora da stane. Samo da promijeni kurs. Da prestane biti balast koji usporava plovidbu, nego da postane vjetar, jedro, kormilo, kompas…

Jednakost počinje kod kuće. – ovim riječima je Anna Bäcklin završila svoje izlaganje tog zimskog dana. Bilo bi korisno da stvarno tamo i počnemo, a da biti liderica postane stvar individualnog izbora, a ne borbe s glasovima.

Jer jednakost, između svega ostalog, znači i to da jednako budemo pošteđeni suvišnih komentara. Oni su onaj višak od kojeg glava fakat boli. Ženska glava. A kad žensku boli glava, onda znamo da nema ništa od akcije.

Feri

p.s.

A zašto uopće pričati o Liderima unutar okvirne priče o marketingu? Reći ću to najbanalnije moguće: je li vama draže ući u kafanu čiji je gazda živa legenda, ili u onu čiji je gazda smrad neviđeni?

/by

Play Media Day 03? Jedva čekam!

Iako sam SHE marketing pokrenula prije nepunih mjesec dana, zapravo sam na potragu za odgovorima iz oblasti marketinga krenula poprilično davno, a ozvaničila prošle godine kad sam sebe počastila putovanjem na Play Media Day 02 u Banja Luci.

Pojma ja nisam imala šta me čeka. Nikad u posljednjih 17 godina nisam nigdje sama putovala, niti je bilo u mojoj prirodi da pomislim na neku samostalnu avanturu (o tom u sekciji autosabotaža 😉 ). U uobičajenim uslovima, poziv na ovakvu avanturu značio bi pakao u samom startu: 4-5 sati vožnje bosanskim autobusom po bosanskim cestama. Nema šanse da bih ikad pristala na to. Ali, fol je u tom što tog ključnog dana moji uslovi bili su sve, samo ne uobičajeni, ispostaviće se.

Hajde da se igramo

Nema tog odgovora koji mi nije porodio bar 3 nova pitanja 🙂

Njihov naziv mi se dopao. PLAY MEDIA DAY. Ne volim kad su stvari preozbiljne, prepametne, prenapuhane, prekorporativne, pre…’nikonijedovoljnodobarzanas’. Let’s play, napisali su. I šta sam drugo mogla nego bukirati paket iste sekunde. Jesam doduše prije te sekunde iščitala ponudu, pregledala predavače, lokaciju, zabavljače… pa tek onda iste sekunde kliknula na ‘registruj se’. Bilo je to kao da mi je neko rekao ‘dođi na sajam odgovora, da se igramo’. Say whaaat? 🙂

Vjerujem da ti ljudi koji su organizovali cijelu stvar nemaju pojma koliko takva stvar nekom može značiti. Imaju oni svoju misiju i viziju i brojne ideje kako žele promijeniti svijet svojim akcijama, ali stavila bih ruku u vatru da nisu računali na sve nivoe zadovoljstva koje time dotiču. Zbog tog sam postala prijatelj njihovoj misiji, viziji, kreativnosti, ljudskosti. Sjajno je imati prijatelje u životu. Prijatelji su ona sila koja uvijek može izvući ono najbolje iz nas.

Važno je zvati se Boris

Kad bi me neko pitao koja predavanja su mi ostala u sjećanju, morala bih izdvojiti dva. Je li to slučajnost da su dva Borisa pričali o stvarima koje su mi jako bliske, ne znam, ali inače ne vjerujem u slučajnosti.

Predavanje Kreativa u digitali – od briefa do realizacije (Boris Vukić, agencija 404), pokrenulo je kreativne vijuge moje, inače višestrane (multipraktik), ličnosti. Bez obzira na činjenicu bavim li se temom profesionalno ili ne, uvijek kad vidim nešto što ja ne bih mogla tako ili bolje realizovati (ili, zašto se ja toga nisam sjetila 🙂 ), automatski se pretvorim u spužvu i upijam. Uživam u takvim momentima, nema ništa ljepše od otkrivanja novih horizonata.

Pažnja i ponašanje – dvije glavne valute marketinga (Boris Šurija, Behave agencija) – amen! I uopće nije potrebno dodatno pojašnjavati. Slažem se, moralo bi biti zavedeno u neku svetu knjigu marketinga. Bez interesovanja za ljude i njihovo ponašanje, nekako mi interakcija s njima nema pretjeranog smisla. Pogotovo ako su to ljudi od kojih zavisi tvoja egzistencija. Boris je nahranio dio moje ličnosti koji zovem Joe Kenda. Joe je jedan od najboljih detektiva ikad, a ima običaj da kaže: ‘Volim analizirati ljude. Zanima me zašto rade to šta rade.’ A kad nekog nešto zanima, prva stanica je stručnjak.

Obećala sam Borisima da ću ih dodati na FB i da ću im sigurno dosađivati svojim pitanjima, ali nisam ništa pitala. Nekako mi žao da im kopam po mozgu čisto onako jer me zanima. Ali, kad bih trebala konkretna rješenja u kreativi ili ponašanju, njima bih se definitivno obratila.

Žene su s Venere?

Ne smijem ništa o tom, ali party zona kojoj su dali ime Venera baš mi je bila nekako po mom (bezbeli ženskom) ćejfu. Headlineri Laka & Lela, pa Sopot – bila je to zabavna, duhovita, pametna noć. Šta bi više jedna žena mogla da poželi? Bilo je toliko dobro da su u 3 ujutro ipak morali doći ljubazni policajci i zamoliti nas da se prebacimo na neku drugu lokaciju, jer smo (vjerovatno niko nije skužio) na otvorenom, a nije da nas baš niko nije čuo.

Možete li me razumjeti zašto sam od maja 2017. jedva čekala da se objavi datum održavanja sljedećeg PMD-a? Prije nekoliko dana, objavili su na svojim službenim stranicama datum i lokaciju. Nema detalja o programu, predavačima ili zabavljačima, ali me to ne brine. Ljudi koji organizuju PMD znaju da su u poslu s ljudima, znaju da moraju kreirati događaj po mjeri čovjeka i vremena u kojem živimo. Znam da znaju, to su već jednom uradili i ja im vjerujem da će uraditi opet. Zbog tog im zakazujem blind date 8. juna u Banja Luci i jedva čekam da se ponovo zaljubim.

Vidimo se drugari,

Feri

p.s.

Ako vam moja riječ nije dovoljna, uvjerite se sami na licu mjesta. 😉 www.playmediaday.com

/by

G tačka i tačka!

Osnovna ideja ‘she marketinga‘ je  pronaći G tačku svih potencijalnih klijenata. Kako ništa nije slučajno, tako ni ova igra riječima nije ni slučajna, a ni van pameti. Većina napora marketing industrije poprilično se svodi na tu potragu.

Zamislimo na trenutak marketing industriju kao mladića koji je vrlo zainteresovan da svojoj dragoj priušti nesvakidašnje iskustvo, tako što će, hajmo to tako reći, oboriti svoju dragu s nogu dok osvaja vrh svijeta, zvani G tačka.

Izgled

Da budemo do kraja iskreni, ljepota jeste u oku promatrača, ali ima nešto i u licu, tijelu, outfitu i mirisu promatranog. Prvi, eliminirajući faktor je izgled.

Djevojka je vidjela sliku nepoznatog mladića na fb, lajkala i ostavila komentar da je sladak kao med. Godinu dana poslije, njih dvoje biraju muziku za svadbu.

Ne kažem da se vjenčavaju zato što je on lijep, samo kažem da ga ne bi lajkala da je bilo drugačije. Pa čak i ako bi lajkala, sigurno ne bi napisala ‘sladak si kao med’. A čak da joj u ovoj priči dozvolimo da ostavi i takav komentar, njena najbolja priijateljica bi za 3 sekunde reagovala sa ‘kakva ti je ono rugoba’ i stvar bi bila završena. Dakle, mladić bi na prvi pogled trebao ostaviti dobar dojam. Nije to površnost, za ovo ponašanje postoje valjani uzroci, razlozi i objašnjenja duboko u našoj podsvijesti, ali to nije tema ove priče. Znam, nije lako, ali nijedan trud nije ostao nenagrađen.

Riječi

Mladić neće daleko doći samo s dobrim izgledom, ako  ne uslijedi kvalitetna priča. A kvalitetna priča je istinita, inteligentna, duhovita, inovativna, uzbudljiva, konstruktivna, korisna… Jesam li rekla uzbudljiva…? Shvatate već.

Jedan je mladić na prvom sastanku s djevojkom cijelu noć proveo pričajući zanimljive priče (naravno, s mjerom, kad god dođe red na njega), a ni jednom nije spomenuo to da mu se djevojka sviđa, niti se približio toj temi. Djevojka je cijelu noć razmišljala samo o tome kako bi ovakve priče mogla slušati cijelog života. I sluša ih, već 17 sretnih godina.

Priča koju pričamo beskrajno je važna za dalji razvoj događaja. Ne samo da ne smijemo lagati o svom brendu, nego moramo biti u stanju ispričati svoju suštinu, ali u isto vrijeme uzbuditi onog kome se obraćamo, kako bismo mogli očekivati odanost u odnosu koji bi nam na duže staze trebao garantovati život ispunjen uzajamnom razmjenom zadovoljstava.

Djela

Djela nekad mogu reći i više od riječi. Ako bismo iz jednačine izbacili izgled i priču, mladić još uvijek ima šansu pokazati se na djelu. Jer, džaba ti sve, ako pričaš jedno , a radiš drugo.

Djevojka je dugo odbijala izaći s mladićem, iako je prethodno prebacio preko praga izgledom i pričom. On je napustio državu, a ona napokon odahnula. Ali, za tri dana na vrata joj je stigla ogromna košara ispunjena svim vrstama voća, iz svih krajeva svijeta. Uskoro je i ona napustila državu i prošlo je oko 10 godina, evo, još se nije pokajala.

Dakle, džaba sva ljepota svijeta, sva slatkorječivost i sva bajkovita obećanja, ukoliko nismo u stanju i djelima potvrditi da je sadržaj paketa jednako dobar kao i omot.

Personalizacija 

Ova stavka mnogima je zagorčala poslovanje. Milenijalci, generacije x, y, z, #, žele personalno, hiperpersonalno, sega-mega-ultrapersonalno. Brendovi će ga morati stvoriti, ili se povući iz utrke. A vrlo je vjerovatno da baš u ovom grmu skaču dva uzbuđena zeca. Jedan po drugom, if you know what I mean. 😉 Zašto tako mislim?

Pa, imamo tog pretpostavljenog mladića koji želi naći tu G tačku. Presjek njegovog izgleda, rječi i djela doveo ga je pred najveći izazov gdje se čeka na njegov završni potez. On nema precizne upute kako se to radi. Mladići prije njega s ovog poduhvata su se vraćali bez konkretnih informacija. Zapravo, još uvijek nije ni potvrđeno da postoji to šta on traži. I možda je to upravo zbog tog što je svaka žena posebna i što je svakoj potrazi potrebna personalizacija. Poznavanje njenih navika, ukusa, snova, maštarija, pravila, mogućnosti, senzibilnosti, raspoloženja i svih ostalih sitnica koje nju čine takvom kakva jeste dovešće konačno mladića na pravo mjesto.

Primjer nemamo jer još uvijek niko nije javno svjedočio i dokazao nam postojanje G tačke. Svejedno, mi vjerujemo da postoji, a dok ima vjere ima i nade da  hrabri mladići nikad neće odustati od potrage za njom.

A šta s brendovima? Kad bi barem mogli danonoćno pratiti svoje klijente kako bi vidjeli izraze na njihovim licima u trenutku kad naiđu na proizvod ili uslugu pa ekstatično uzviknu DA! U tom slučaju, njihove marketing službe bile bi u prilici da mapiraju cijeli proces koji je doveo do tog DA!, te da ga opet ponove. Već ima takvih (onih s kojima smo zadovoljni baš svaki put, onih koji nikada nisu razočarali), ali jako malo. Više je onih što žele biti poput njih, onih kojima ovi prvi idu na živce pa će svoje resurse najčešće usmjeravati na borbu protiv, negoli na delikatni  proces zadovoljavanja svojih već (koznakojomsrećom) stečenih klijenata. Da, totalni ste kralj ako ste već jednom dobili DA, ali je definitivno veća faca onaj koji zna šta dalje nakon ŽELIM JOŠ!!! 😉

/by
,

The Game is ON!

Šta je marketing?

Definicije i definicije su ga izdefinisale nebrojeno mnogo puta. U suštini, sve se svodi na to da je marketing svaka akcija, odnosno interakcija ‘brenda’ s drugim identitetima. Kad kažem svaka, doslovno mislim svaka. Zbog toga slobodno mogu reći da se to odnosi i na nesvjesne akcije jedne individue, bez ikakve poslovne namjere, ili cilja. Jednostavno, sve šta uradimo u životu, svjesno, ili nesvjesno, privatno ili poslovno, namjerno ili slučajno, dobro ili loše, u svoje ili tuđe ime, a dodirnulo je minimalno jednu osobu osim nas, je marketing. Zaključak je očigledan: MARKETING je SVE. Tako nekako, bez pretjerivanja.

Ako je marketing sve, gdje je onda prostor u kojem nema marketinga?

Taj prostor ne postoji na ovom svijetu. Zapravo, možda bi mogao postojati jedan jedini prostor u kojem marketing ne postoji, a to je vaš grob, ukoliko odlučite da na njega ne postavite nikakav spomenik. Dakle, nepostojanje. Ukoliko ste ipak dodali neki natpis na nadgrobnoj ploči, bojim se da će marketing odraditi svoje, htjeli vi to ili ne.

Marketing je, dakle, već i samo postojanje. Ko onda upravlja? Mi marketingom, ili marketing nama?

Ova igra se mijenja zavisno od naše svijesti. Što smo ‘budniji’, to više upravljamo mi, a dok smo ‘uspavani’ marketing živi svoj život. Dobra vijest je da se marketingom počinjemo baviti jako rano, već kao bebe. Zbog toga odahnite, nije to špansko selo. Ako ste znali tada, lako ćete se prisjetiti. Vratite se malo unazad kroz vrijeme i sjetite se šta ste radili kad ste htjeli da neka druga osoba zadovolji neku vašu potrebu. Da, da. Tad ste bili ‘budni’, upravljali ste i bavili se marketingom. Poduzimali ste akcije koje su za cilj imale zadovoljavanje vaših potreba. A to nas dovodi do sljedećeg.

Kako što lakše, brže, efikasnije, bolje, jeftinije, jednostavnije, veselije… zadovoljiti svoje potrebe koristeći marketing?

Lako. Biti najbolji u igri. Biti gazda svom marketingu. Imati najbolji marketing što ga iko može zamisliti.

KAKO imati NAJBOLJI MARKETING ŠTO GA IKO MOŽE ZAMISLITI?

Aha! E, tu sam vas čekala! Ne znam. 🙂 Ali, upravo zbog tog pokrećem ovaj blog, kako bih za sebe i za vas istražila odgovore na ovo i brojna druga pitanja. Nadala sam se da ću do ovog trenutka u životu upotrijebiti neke super odgovore u svoju korist. Ali, moja znatiželja jača je od svega pa mi nije bilo tog odgovora koji nije porodio barem još tri nova pitanja. OK. Shvatila sam da više od svega volim da postavljam pitanja i da istražujem. Dozvoliću sebi da budem takva kakva jesam, a vas pozivam da se vrtite u blizini. Može se dogoditi da bude i korisnih trenutaka u cijeloj ovoj avanturi. Ne garantujem uspjeh, ali znam da će biti veselo.

Dobro došli!

Feri

/1 Comment/by