Posts

Ko se boji klijenta još, ili, car je go?!

“Naš posao je prepun idiota koji pokušavaju oduševiti koristeći se pretencioznim izrazima.” – David Ogilvy

Al’ što ja volim iskrenu, direktnu i otvorenu komunikaciju, pa to je čudo neviđeno! Imam neki osjećaj, da je David Ogilvy živ kako bi se skroz lako sporazumjeli. Ako slučajno ima neko da ne zna, Ogilvy je bio tata mata za marketing. Legenda nad legendama, Tito i partija. Kod nas još nisam srela nikog ko bi mu bio sličan. A baš kontam da mi je jedan taki da nam u brk skreše sve šta jest i sve šta nije. Jer meni nije naročito do tog da vičem da je car go, ali da budem iskrena, ne mogu više ni da šutim. Što bi rekao moj drug Nihad: „nisam ja ničija kutija“.

Nažalost, vidjela sam puno careva golaća za ovih mojih 100 i kusur godina u poslu. Ali, da ne nabrajam sad sve, biće vremena. Nego, ima tu jedna dominantna muka koju mi je sve teže i teže gledati. A to vam je, dragi moji, strah od klijenta…

Strah od klijenta je car koji je go. Kako znam? Pa, u korist uštede vremena, reći ću vam samo toliko da mi je bila dovoljna jedna jedina saradnja u kojoj sam dozvolila da ekstremno velik i nerealan strah dominira tim odnosom. A taj jedan i jedini put rezultirao je proizvodom koji je urađen identično kako je klijent naredio, ali nije plasiran jer nije valjao pet para. S moje strane, rezultat je bio najsličniji onom što zovemo umjeren do teški nervni slom, nakon kojeg je uslijedilo obećanje mene meni „da se više nikad nećemo tako igrati“.

„Ako ne kažemo DA punog srca i autentično, počet ćemo govoriti DA ogorčeno, a to će nas dovesti do mnogo većih problema nego što bismo ih imali da smo u startu rekli NE.“  – Nat Lue

Na koljenima preklinjem kolege da detektuju ovaj strah u svojim aktivnostima. On se krije u pretencioznim mailovima koje pišemo klijentima, a nađiđamo ih sa KPI, CTA, ROI, ToR i drugim „pametnim“ vokabularom. To nije znanje, to vam je skraćenica za dijagnozu. Krije se i u jezivim mailovima upućenim kolegama sa prijetećom kaznom u CC. To nije autoritet, to je vladavina straha. On vam se krije i u šljaštećim .ppt prezentacijama koje vrište „bojimo se da ćete vidjeti ono šta je ispod površine“. A da ne pričam o tom koliko se krije u suzama i u brojnim neopravdano neprospavanim noćima. To nije profesionalizam, to je nervni slom u najavi. Iliti burnout, poznata i česta agencijska boljka.

Moliću vas često na ovom blogu da odnose u marketing industriji posmatrate kao i odnose među „običnim ljudima“. Kome je strah donio dobar rezultat? Ko želi živjeti i raditi pod strahom? Zar je stvarno ono što je ispod površine strašnije od lažnog sjaja? Jer, na kraju balade, ispod svake površine, ispod svakog klijenta, a bogami i svakog account managera je čovjek. A čovjek koji se ne boji da bude autentičan, da ne krije svoje salo, dvije-tri sijede, karijes na dvici, podočnjake i poderane čarape, kao i onaj koji opsuje jer realno nije bilo boljeg izraza, ili stavi srce na kraju maila jer se tako osjeća, e to je meni legenda nad legendama, Tito i partija, car svih careva. S takvima se uvijek volim igrati. Te i takve na putu prema uspjehu ne sputava nikakvo nađiđano i preteško „carsko“ ruho. I s tim i takvim svaki posao prođe kao s pjesmom…

 

Ko se boji vuka još? Tri za groš, tri za groš! Vuka se ne bojim ja, tra la la la la…

♥

Feri

/by

G tačka i tačka!

Osnovna ideja ‘she marketinga‘ je  pronaći G tačku svih potencijalnih klijenata. Kako ništa nije slučajno, tako ni ova igra riječima nije ni slučajna, a ni van pameti. Većina napora marketing industrije poprilično se svodi na tu potragu.

Zamislimo na trenutak marketing industriju kao mladića koji je vrlo zainteresovan da svojoj dragoj priušti nesvakidašnje iskustvo, tako što će, hajmo to tako reći, oboriti svoju dragu s nogu dok osvaja vrh svijeta, zvani G tačka.

Izgled

Da budemo do kraja iskreni, ljepota jeste u oku promatrača, ali ima nešto i u licu, tijelu, outfitu i mirisu promatranog. Prvi, eliminirajući faktor je izgled.

Djevojka je vidjela sliku nepoznatog mladića na fb, lajkala i ostavila komentar da je sladak kao med. Godinu dana poslije, njih dvoje biraju muziku za svadbu.

Ne kažem da se vjenčavaju zato što je on lijep, samo kažem da ga ne bi lajkala da je bilo drugačije. Pa čak i ako bi lajkala, sigurno ne bi napisala ‘sladak si kao med’. A čak da joj u ovoj priči dozvolimo da ostavi i takav komentar, njena najbolja priijateljica bi za 3 sekunde reagovala sa ‘kakva ti je ono rugoba’ i stvar bi bila završena. Dakle, mladić bi na prvi pogled trebao ostaviti dobar dojam. Nije to površnost, za ovo ponašanje postoje valjani uzroci, razlozi i objašnjenja duboko u našoj podsvijesti, ali to nije tema ove priče. Znam, nije lako, ali nijedan trud nije ostao nenagrađen.

Riječi

Mladić neće daleko doći samo s dobrim izgledom, ako  ne uslijedi kvalitetna priča. A kvalitetna priča je istinita, inteligentna, duhovita, inovativna, uzbudljiva, konstruktivna, korisna… Jesam li rekla uzbudljiva…? Shvatate već.

Jedan je mladić na prvom sastanku s djevojkom cijelu noć proveo pričajući zanimljive priče (naravno, s mjerom, kad god dođe red na njega), a ni jednom nije spomenuo to da mu se djevojka sviđa, niti se približio toj temi. Djevojka je cijelu noć razmišljala samo o tome kako bi ovakve priče mogla slušati cijelog života. I sluša ih, već 17 sretnih godina.

Priča koju pričamo beskrajno je važna za dalji razvoj događaja. Ne samo da ne smijemo lagati o svom brendu, nego moramo biti u stanju ispričati svoju suštinu, ali u isto vrijeme uzbuditi onog kome se obraćamo, kako bismo mogli očekivati odanost u odnosu koji bi nam na duže staze trebao garantovati život ispunjen uzajamnom razmjenom zadovoljstava.

Djela

Djela nekad mogu reći i više od riječi. Ako bismo iz jednačine izbacili izgled i priču, mladić još uvijek ima šansu pokazati se na djelu. Jer, džaba ti sve, ako pričaš jedno , a radiš drugo.

Djevojka je dugo odbijala izaći s mladićem, iako je prethodno prebacio preko praga izgledom i pričom. On je napustio državu, a ona napokon odahnula. Ali, za tri dana na vrata joj je stigla ogromna košara ispunjena svim vrstama voća, iz svih krajeva svijeta. Uskoro je i ona napustila državu i prošlo je oko 10 godina, evo, još se nije pokajala.

Dakle, džaba sva ljepota svijeta, sva slatkorječivost i sva bajkovita obećanja, ukoliko nismo u stanju i djelima potvrditi da je sadržaj paketa jednako dobar kao i omot.

Personalizacija 

Ova stavka mnogima je zagorčala poslovanje. Milenijalci, generacije x, y, z, #, žele personalno, hiperpersonalno, sega-mega-ultrapersonalno. Brendovi će ga morati stvoriti, ili se povući iz utrke. A vrlo je vjerovatno da baš u ovom grmu skaču dva uzbuđena zeca. Jedan po drugom, if you know what I mean. 😉 Zašto tako mislim?

Pa, imamo tog pretpostavljenog mladića koji želi naći tu G tačku. Presjek njegovog izgleda, rječi i djela doveo ga je pred najveći izazov gdje se čeka na njegov završni potez. On nema precizne upute kako se to radi. Mladići prije njega s ovog poduhvata su se vraćali bez konkretnih informacija. Zapravo, još uvijek nije ni potvrđeno da postoji to šta on traži. I možda je to upravo zbog tog što je svaka žena posebna i što je svakoj potrazi potrebna personalizacija. Poznavanje njenih navika, ukusa, snova, maštarija, pravila, mogućnosti, senzibilnosti, raspoloženja i svih ostalih sitnica koje nju čine takvom kakva jeste dovešće konačno mladića na pravo mjesto.

Primjer nemamo jer još uvijek niko nije javno svjedočio i dokazao nam postojanje G tačke. Svejedno, mi vjerujemo da postoji, a dok ima vjere ima i nade da  hrabri mladići nikad neće odustati od potrage za njom.

A šta s brendovima? Kad bi barem mogli danonoćno pratiti svoje klijente kako bi vidjeli izraze na njihovim licima u trenutku kad naiđu na proizvod ili uslugu pa ekstatično uzviknu DA! U tom slučaju, njihove marketing službe bile bi u prilici da mapiraju cijeli proces koji je doveo do tog DA!, te da ga opet ponove. Već ima takvih (onih s kojima smo zadovoljni baš svaki put, onih koji nikada nisu razočarali), ali jako malo. Više je onih što žele biti poput njih, onih kojima ovi prvi idu na živce pa će svoje resurse najčešće usmjeravati na borbu protiv, negoli na delikatni  proces zadovoljavanja svojih već (koznakojomsrećom) stečenih klijenata. Da, totalni ste kralj ako ste već jednom dobili DA, ali je definitivno veća faca onaj koji zna šta dalje nakon ŽELIM JOŠ!!! 😉

/by
,

The Game is ON!

Šta je marketing?

Definicije i definicije su ga izdefinisale nebrojeno mnogo puta. U suštini, sve se svodi na to da je marketing svaka akcija, odnosno interakcija ‘brenda’ s drugim identitetima. Kad kažem svaka, doslovno mislim svaka. Zbog toga slobodno mogu reći da se to odnosi i na nesvjesne akcije jedne individue, bez ikakve poslovne namjere, ili cilja. Jednostavno, sve šta uradimo u životu, svjesno, ili nesvjesno, privatno ili poslovno, namjerno ili slučajno, dobro ili loše, u svoje ili tuđe ime, a dodirnulo je minimalno jednu osobu osim nas, je marketing. Zaključak je očigledan: MARKETING je SVE. Tako nekako, bez pretjerivanja.

Ako je marketing sve, gdje je onda prostor u kojem nema marketinga?

Taj prostor ne postoji na ovom svijetu. Zapravo, možda bi mogao postojati jedan jedini prostor u kojem marketing ne postoji, a to je vaš grob, ukoliko odlučite da na njega ne postavite nikakav spomenik. Dakle, nepostojanje. Ukoliko ste ipak dodali neki natpis na nadgrobnoj ploči, bojim se da će marketing odraditi svoje, htjeli vi to ili ne.

Marketing je, dakle, već i samo postojanje. Ko onda upravlja? Mi marketingom, ili marketing nama?

Ova igra se mijenja zavisno od naše svijesti. Što smo ‘budniji’, to više upravljamo mi, a dok smo ‘uspavani’ marketing živi svoj život. Dobra vijest je da se marketingom počinjemo baviti jako rano, već kao bebe. Zbog toga odahnite, nije to špansko selo. Ako ste znali tada, lako ćete se prisjetiti. Vratite se malo unazad kroz vrijeme i sjetite se šta ste radili kad ste htjeli da neka druga osoba zadovolji neku vašu potrebu. Da, da. Tad ste bili ‘budni’, upravljali ste i bavili se marketingom. Poduzimali ste akcije koje su za cilj imale zadovoljavanje vaših potreba. A to nas dovodi do sljedećeg.

Kako što lakše, brže, efikasnije, bolje, jeftinije, jednostavnije, veselije… zadovoljiti svoje potrebe koristeći marketing?

Lako. Biti najbolji u igri. Biti gazda svom marketingu. Imati najbolji marketing što ga iko može zamisliti.

KAKO imati NAJBOLJI MARKETING ŠTO GA IKO MOŽE ZAMISLITI?

Aha! E, tu sam vas čekala! Ne znam. 🙂 Ali, upravo zbog tog pokrećem ovaj blog, kako bih za sebe i za vas istražila odgovore na ovo i brojna druga pitanja. Nadala sam se da ću do ovog trenutka u životu upotrijebiti neke super odgovore u svoju korist. Ali, moja znatiželja jača je od svega pa mi nije bilo tog odgovora koji nije porodio barem još tri nova pitanja. OK. Shvatila sam da više od svega volim da postavljam pitanja i da istražujem. Dozvoliću sebi da budem takva kakva jesam, a vas pozivam da se vrtite u blizini. Može se dogoditi da bude i korisnih trenutaka u cijeloj ovoj avanturi. Ne garantujem uspjeh, ali znam da će biti veselo.

Dobro došli!

Feri

/1 Comment/by