Moj put u PR vode počeo je jednom nadobudnom i nadasve samouvjerenom prijetnjom. Dolazim da promijenim način na koji brendovi komuniciraju s javnostima i sa sobom donosim novu eru PR-a.

#štaimanismoteprepoznali 🙂

S ove tačke gledišta, beskrajno cijenim kako su na to reagovali moji sagovornici –  mnogi od njih vrlo, vrlo, važni sudionici bh. medijske scene. Uz suzdržani blagi osmijeh, poštedjeli su me brutalne stvarnosti s kojom su se u narednom periodu suočile moje namjere i moja prijetnja. Ali to je druga priča.

Jedan od prvih brendova sa kojima sam počela sarađivati bio je iz kategorije „ljepota i zdravlje“. Dovoljno dobar uslov da ostvarim svoje namjere, jer vjerujem da PR može biti dobar ukoliko se onaj koji na njemu radi može poistovjetiti sa njegovom filozofijom. Shvatiti proces nastanka, prepoznati autentičnu priču, uvidjeti stvarnu korist koju brend donosi svojim korisnicima, sve to i mnogo više, sastavni su dijelovi dobrog PR-a. Ako mene pitate. Tako je presjek moje startne pozicije bio ovakav: ne koristim kozmetiku, ali sam žena i mogu da shvatim drugu ženu – onu koja je kreirala proizvod sa željom da uljepša živote drugih žena, ali i onu kojoj je potrebno rješenje određenog problema. Ono što je svakako moralo uslijediti je testiranje proizvoda, kako bih se i sama uvjerila u njegovu vrijednost, jer pored svega drugog, vjerujem da dobra PR priča ne može biti temeljena na lažima. Ako ćemo pričati dugoročno.

Međutim, vremena za testiranje nije bilo jer je novi val kampanje bio pred vratima, pa sam tako morala da pronađem motivaciju, inspiraciju i uvjerenje u zadatim okolnostima (koje, btw, nisu bile loše). Brend su mi predstavili članovi tima, a ja sam imala izbor da li da u tu priču vjerujem, ili ne. Činjenica – mnogo je dobro ako brend ima autentičnu priču i poziciju. Ako je na prvi pogled nema, onda je vrlo važno da se ona čim prije definiše. Moram dodati da u ovom trenutku nisam mogla podijeliti oduševljenje, jer sam nekad ranije na jednom TV kanalu već čula autentičnu i dirljivu priču na istu temu, pa sam pomislila da će biti veliki izazov ovu novu učiniti originalnom, kad postoji neko ko je to prije uradio. Da, vjerujem da će PR biti daleko bolji ukoliko ne ponavljamo  i ne kopiramo druge. Ispostavilo se kasnije da je priča koju sam čula na TV zapravo bila priča brenda na kojem i radim. Win!

Tako je uskoro počela kampanja, a sa njom i moje istraživanje na teme kozmetika, ljepota, koža i sve drugo što se tih tema dotiče i izdaleka. I iako mi se činilo da sam sve bliže i dublje doticala srž, uskoro sam shvatila da sam od tih tema najudaljenija upravo ja. Privatna ja. Jer, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja spašavanja moje kože, prestala sam da se trudim, pa sam tako došla do toga da ne kupujem kozmetiku za njegu kože, ne volim svoju kožu, niti imam naročito pohvalan odnos prema svom zdravlju i ljepoti. To sam jednostavno prekrižila i bez imalo gorčine ostavila u folder „nema tome pomoći“.

Tako bi to sve i ostalo da se situacija nije razvila u splet okolnosti nakon kojih sam na koži vrata dobila nepodnošljivu iritaciju, koja je vapila za hitnim „daj šta daš, ali ne mogu više da trpim“ rješenjem. U tom trenutku, na moju sreću, u blizini sam imala samo jedan mali testni uzorak proizvoda o kojem sam trebala pisati. Već sljedeće jutro, moja iritacija je prestala, a trag na koži bio je duplo manji. Nakon pet dana korištenja, moj problem je potpuno nestao, a ja sam se još jednom uvjerila da je istina najbolji sastojak dobrog PR-a. Koliko god vam ovo zvučalo kao kliše.

Činjenica – svaki rad na unapređenju brenda, poslovanja i sebe, naizgled teče sporo. Za kontinuiran rast, potrebno je malo samopouzdanja, malo ulaganja, malo edukacije, malo discipline i mnogo neodustajanja. Tako se u nastavku desilo i to da je sa kampanjom i opsežnim istraživanjem kozmetičke industrije počela i moja emotivno-tjelesna transformacija koja još uvijek traje. Sve zajedno ide nevjerovatno lijepom putanjom. Sve se više radujem kad vidim brend na policama trgovina, ali i kad vidim svoj odraz u ogledalu. Za zdravu i lijepu kožu, dovoljno je da se izdvoji malo vremena koje će biti posvećeno samo njoj. Potrebno je, naravno, znati i šta joj se smije, a šta ne smije raditi. Isto kao i za dobar PR, posvećenost brendu i edukacija unutar interesne sfere uvijek će rezultirati zadovoljstvima na koja nismo ni računali na samom početku.

Neki dan sam otišla u kupovinu i kući donijela naramak preparata za njegu kože. Tako sam pretvorila najtvrdokornijeg, nepovjerljivog, ne-kupca kozmetike u najsretniju mušteriju na svijetu. Nekad sam bila čvrsto uvjerena da meni niko nikad i ništa ne može prodati. Čini mi se sad da sam samu sebe, samoj sebi, figurativno rečeno, „kupila“.  Pa mi se baš zato čini i to da dobar PR (a samim tim i marketing kao njegova vrhovna domena) zapravo uopšte ne bi trebao prodavati, nego kupovati.